Piše: Kristina Lukačević, pomoćnica u nastavi ( foto: Kristina s Gabrijelom)
Ovo će nam vrijeme svima biti urezano u pamćenje. Na dnevnoj smo bazi pratili zbivanja iz medija, gdje je većina nas bila fokusirana na školu, odnosno hoće li se nastava prekinuti. Postojala je bojazan da će se, nažalost, to i dogoditi. Mjere su uvedene radi zdravlja, kako učenika, tako i svih ostalih. Kako je vrijeme odmicalo, dogodio se scenarij kojega smo se i bojali. Naime, škole su se zatvorile u cijeloj Republici Hrvatskoj.
Kako sam taj dan bila u školi, gdje su nam rekli da sutra nema nastave, vidjela sam na licima djece jednu tugu i zabrinutost što će biti dalje.
Vrijeme koje nisam bila u školi, ostat će mi posebno upamćeno po nekoliko detalja koje smatram izrazito korisnim. Kako znamo, provodila se škola na daljinu, gdje su učenici pratili nastavu preko malih ekrana. Ovo smatram korisnim jer se učenicima pomoglo da ostanu u fokusu na nastavu, a i mi smo, također, s njima bili na tom tragu, da ostanemo u toku zbivanja.
Redovito sam bila u kontaktu s roditeljima svoga učenika. Razmjenjivali smo informacije kao i zadatke koje je on marljivo izvršavao.
Želim, također, istaknuti i neke poteškoće koje su nam se znale pojaviti. Jedna od njih je ta što nisam mogla biti s učenikom, zbog zabrane sastanaka i okupljanja. Uvjerena sam da bismo skupa napravili bolje pomake u vezi s njegovom izobrazbom, ali smo bili spriječeni.
Na kraju, evo i završetka školske godine. Sutra nam je zadnji dan nastave. Mogu reći da sam zadovoljna u punom smislu te riječi jer smo svi ostali zdravi. Učenici su sretno priveli ovu školsku godinu kraju pa zajedno možemo poželjeti da se više nikada ne ponovi na ovaj način.
