Oni nisu imali ni internet

Vjerovala sam da će sve dobro proći

Što Vam je u koroni bilo najteže i kako ste se Vi nosili s time ?

U vrijeme korone bila sam dosta optimistična i vjerovala da će sve dobro proći. Naravno,  pridržavala sam se svih potrebnih mjera zaštite, činila sam ono što ja mogu, a isto tako imala povjerenja u Onoga koji može sve. Bila sam oprezna, ali nije me bilo strah. Najteže je bilo gledati prazne školske hodnike, slušati tišinu, nositi zaštitnu masku i rukavice i komunicirati na rastojanju.

Bili ste cijelo vrijeme u školi i vodili brigu o nastavi za učenike s teškoćama. Kako je to izgledalo, na koje ste poteškoće nailazili? Kakva je suradnja s roditeljima?

Provođenje online nastave za učenike s teškoćama bilo je nešto drugačije nego kod ostalih učenika, posebno kod učenika u razrednoj nastavi. Ti učenici, a uglavnom ni njihovi roditelji, nisu imali potrebna informatička znanja ni internet kod kuće da bi se mogli služiti računalom, odnosno tabletom. Za njih su učitelji slali zadatke koje sam im nosila kući i davala potrebne upute za rješavanje. U tome je jako važna bila dobra suradnja s roditeljima koji su preuzimali zadatke i, koliko su mogli, pomagali djeci kod rješavanja. Riješene zadatke preuzimala sam od roditelja i slala učiteljima putem maila ili vibera. Kada je to bilo dopušteno, učenici s teškoćama dolazili su u školu uz poduzete sve propisane mjere opreza i s pomoćnicima u nastavi rješavali zadatke koje su im učitelji pripremili. Koliko su mogli, pratili su i nastavu putem TV programa. Uglavnom su pratili odgojne predmete jer su im matematika i hrvatski jezik bili teški i nisu bili prilagođeni njihovim sposobnostima. Imali smo dovoljno učionica pa je svaki učenik s asistentom bio u jednoj učionici. Bilo je tužno gledati ih s maskama i rukavicama, odvojene jedne od drugih. Kada su se svi učenici razredne nastave vratili u školu i oni su se uključili u rad sa svojim razredom.

Učenici predmetne nastave koji imaju pomoćnika u nastavi, a nisu mogli pratiti online nastavu, također su dolazili u školu. Predmetni nastavnici su mi slali materijale koje su učenici, uz asistenta, a prema potrebi i uz  moju pomoć, rješavali. Riješene zadatke sam mailom ili viberom vraćala predmetnim nastavnicima.

Timski rad stručne službe, razrednika, učitelja, roditelja i učenika omogućio je da ovu posebnu  školsku godinu uspješno završimo.

Pomagali ste i ostalim učiteljima za učenike s teškoćama. Smatrate li da su učenici uspješno odradili svoje zadaće?

Svim učenicima ponuđena je i pružena pomoć i podrška u svim zadatcima koji su im dani. Neki su se potrudili više, neki nešto manje, ali svi su uspješno odradili postavljene zadatke. Dobrom suradnjom sve teškoće se mogu prevladati i mislim da možemo biti zadovoljni.

Kako su se uključili pomoćnici u nastavi?

Pomoćnici u nastavi bili su cijelo vrijeme aktivno uključeni u rad s učenicima, bilo telefonski, putem vibera, Teamsa ili konkretnim radom s učenikom u školskoj učionici. Surađivali su s razrednikom učenika, s učiteljima, stručnom službom, roditeljima i učenikom. I u ovakvim specifičnim uvjetima odradili su svoj posao jako dobro i na tome im treba čestitati i zahvaliti.

Kako ste se opuštali kod kuće? Jesu li Vas sve misli vodile brigama i školi ili ste našli vremena za sebe ?

U radu s učenicima i njihovim roditeljima ne mogu se potpuno isključiti nakon radnog vremena, uvijek nastojim biti dostupna i učenicima i roditeljima, pogotovo u ovakvim izvanrednim situacijama kao što je  korona.

Imala sam sreću da je u to vrijeme kod mene bila kćerka s malom unučicom koja mi je brisala sve brige i donijela puno radosti u tim tjeskobnim danima.