Slavonska šuma

Šesti razredi naše škole išli su u ŠUMARSKI MUZEJ i SLAVONSKU ŠUMU. S nama su išle naše razrednice Đurđica Lovrinović i Sanela Grebenar te nastavnica hrvatskog jezika Renata Krsnik i nastavnica likovne kulture Klara Matić Benčik.

U Šumarskom muzeju razgovarali smo s gospodiom Leakovićem te obišli muzej koji je bio pun različitog oruđa te raznih prepariranih životinja Spačvanske šume. Na kraju smo Sara Bataljak i ja Ana Lora Mudrinić intervjuirale gospodina Leakovića.

Intervju s gosp.Leakovićem:

Sara B: Koliko je star muzej?

Gosp. Leaković: Sama zgrada rađena je 1869. godine i puštena u funkciju kao stara škola dok muzej radi već 15 godina.

Sara B: Je li naša šuma poplavna?

Gosp. Leaković: Da, ovo je jedna od najvećih poplavnih šuma hrasta lužnjaka u Europi. On je veliki ljubitelj vode i Sunca, pa ga zovemo hidrofilna i fotofilna vrsta.

Sara B: Jesu li bačve najcjenjenije, zašto?

Gosp. Leaković: Bačve našega hrasta su najcjenjenije u Europi zbog njegove fine strukture uskih godova i cijepkosti, te podatnosti za obradu i velikih dimenzije zbog kojih su Europljani mogli raditi ogromnu burad i tako imati veliku količinu iste kakvoće bilo koje vrste pića.

Sara B: Što je šumarstvo?

Gosp. Leaković: Šumarstvo je grana znanosti koja se bavi odnosima među vrstama, harmonijom unutar šume, a šuma je jedan živi organizam takozvani biotop koju šumari proučavaju, prate njezin razvoj i pomažu u tom razvoju.

Sara B: Tko je Arhimed?

Gosp. Leaković: Arhimed je fizolof koji je rekao: Dajte mi čvrstu točku i polugu i pokrenuti ću cijeli Zemlju.

Sara B: Koje su najveće štetočine šume?

Gosp. Leaković: Štetočine za šume su: kukci, gljivice zatim abiotski faktori kao što su kisele kiše, CO² koji ispuštaju automobili i industrija te jedan od najvećih štetočina je i sam čovjek koji zna raditi nemile štete po šumi, a osim toga i divljač.

Sara B: Zašto se šume moraju čuvati do 20 godine?

Gosp. Leaković: Taj period se zove branjevina ili zabrana zbog to što sve vrste životinjske i biljne u to vrijeme guše mladu šumu poglavito mladi hrast kojemu treba puno svjetla i slobode i na taj način njegujemo pomladak mladik, koljik i letvik sve do prve prorijede kad se on digne iznad ostalih vrsta i nitko ga više ne može sustići.

Zaputili smo se u Slavonsku šumu gdje nas je dočekao šumar gosp. Jozić te nas počastio sokom i keksima. Ispričao nam o divljači i šumi.

Učenica 6.a razreda Ena Bošković recitirala nam je nekoliko divnih pjesama.

Vidjeli smo jedno posebno veliko drvo koje doseže 42 metra u visinu, a u širinu obujmila su ga 4 dječaka te je staro 130 godina.

Ana Lora M: Koliko su stare ove šume?
Šumar Jozić: Ove šume stare su 150 godina.
Ana Lora M: Koja divljač nastanjuje našu šumu?
Šumar Jozić: : Divlje svinje, srne, lisica, čagalj, kuna, jelen,…
Ana Lora M: Koliko je bitna voda za šume?
Šumar Jozić: Neizmjerno, za to što šume imaju sve manje i manje vode, a znamo da bez vode nema ni života, rasta bilja, a treba i životinjama.
Ana Lora M: Kojih zmija ima u ovim šumama?
Šumar Jozić: Sljepić, bjelouška i drvolaz
Ana Lora M: Koje drvo je najbolje za loženje?
Šumar Jozić: Najbolja drva za loženje su: hrast, jasen, grab i bukva.
Ana Lora M: Raste li drveće kao ljudi do neke godine ili raste cijeli svoj život?
Šumar Jozić: Slično kao i ljudi visinski rastu do 30 godine pa poslije u debljinu.
Ana Lora M: Kako se snalazite u šumi?
Šumar Jozić: Imamo šumarske karte i obilježavamo stabla na terenu, svaki odjel ima svoju brojčanu oznaku.
Ana Lora M: Radi li vam divljač probleme u uzgoju mladih biljka?
Šumar Jozić: Da, divljač radi velike probleme, ali ih preduhitrimo, ograde se moraju kontrolirati odnosno obilaziti.

Iz šume smo se vratili bogatiji za još jedno iskustvo.