U školi 70% učenika ostvaruje pravo na besplatan obrok

Većina učenika naše škole nije pristala razgovarati o ovoj temi jer, kako kaže Patricija iz 8.a, siromaštvo smatraju sramotom i ne smatraju to dovoljno velikim problemom o kojemu bi se trebalo pričati. Zabilježili smo ipak nekoliko anonimnih izjava učenika razredne nastave. Pitali smo ih kako žive i smatraju li se siromašnima.

• Moj tata je ostao bez posla. Mama isto ne radi. Dvije sestre idu u srednju školu, brat i ja idemo u osnovnu.
• Meni je teta iz Njemačke kupila jaknu i donijela mi slatkiša.
• Susjeda Marija donese nam nekada jaja, a nekada i krumpira. Tata nekada radi kod privatnika i kupi nam pizzu.

Jesmo li doista siromašni i je li problem veći nego što mislimo?

 Izjave šestaša

Borna: Hrvatska nije siromašna zemlja iako mnogo ljudi tako misli. Vlada i Sabor ne kontroliraju što se proizvodi, a Hrvatska može zarađivati jako puno od turizma jer imamo jako lijepo more, imamo puno spomenika i lijepih gradova.

Lucija: Hrvatska je siromašna zemlja. U Hrvatskoj su male plaće, dosta se odlazi pa nas je sve manje. Ako i bude ponuda za posao, većinom će se netko ubaciti preko veze.

Patrik: Hrvatska je siromašna  zemlja zato što dosta ljudi živi u bijedi i rade za dnevnicu. Rade, na primjer, za 100 kuna ili manje  i moraju se sami snalaziti za posao. Najčešće cijepaju drva, šiju ili nešto popravljaju.

Marija: Hrvatska je siromašna zemlja zato što u Hrvatskoj živi puno siromašnih ljudi i većina ljudi se iseljava.

Hana: Hrvatska je siromašna zemlja jer se puno tvornica i trgovina zatvara. Siromašnim ljudima pomaže njihova rodbina, prijatelji i drugi. Pučka kuhinja im daje tri besplatna obroka kako bi mogli od nečega živjeti.

Barica: U Hrvatskoj ima poprilično puno siromaštva. Prepoznajem to po licima ljudi, po odjeći i neuhranjenosti.

Hrvatska mreža protiv siromaštva

Mediji su puni tužnih priča i akcija, a jedna od udruga koja daje podršku obiteljima i mladima je Udruga Pragma iz Zagreba koja već više godina provodi edukaciju i u našoj školi.

O temi siromaštva razgovarali smo s Nedjeljkom Markovićem, diplomiranim socijalnim radnikom, predsjednikom Pragme i podpredsjednikom Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Kako djeluje Hrvatska mreža protiv siromaštva?

Hrvatska mreža protiv siromaštva okuplja različite udruge i pojedince diljem Hrvatske, odnosno sve one koji vjeruju da je u Hrvatskoj moguće boriti se protiv siromaštva i nekako stvarati bolje  hrvatsko društvo. Mi svojom aktivnošću pokazujemo da je moguće boriti se protiv siromaštva putem različitih organizacija i svojim primjerom dajemo doprinos toj borbi.

Što su pokazala vaša istraživanja o siromaštvu u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj  imamo podatke da je gotovo svaka peta osoba, mi kažemo, u riziku siromaštva. To znači da ima nekakve prihode u obitelji koje su niži od 5,5 tisuća kuna  za četveročlano kućanstvo. Za sve  takve ljude kažemo da su u riziku siromaštva, odnosno postoji mogućnost da si neće moći priuštiti ono što je uobičajeno za naše hrvatsko društvo. U Hrvatskoj imamo podatke i da je gotove svako treće dijete u riziku od siromaštva.  Tu odskačemo od drugih  europskih zemalja pa naše  članice kažu da se naši siromašni građani u Hrvatskoj bore protiv siromaštva na način da djeci pokušavaju dati nešto –  oduzimajući od sebe. Takvi roditelji sebi uskraćuju odlazak  na more, kupnju nekakve odjeće i slično, kako  bi omogućili da njihova  djeca ne osjete život u siromaštvu. Takvi roditelji se često moraju i zaduživati, dizati kredite, da bi jednostavno platili svoje režije, da bi platili izlet svome djetetu, ili da bi jednostavno platili obrok ili neki dodatan sadržaj koji se naplaćuje.

Vi radite na edukaciji obitelji i mladih. Kakvi su rezultati, kako obrazovanje utječe na siromaštvo? 

Izvrsno pitanje! Naša istraživanja i osobni rad su pokazali da je obrazovanje jedno od presudnih čimbenika za izlazak iz siromaštva. Manje su siromašni oni koji imaju više i visoko obrazovanje. Kada izgube posao, bolje obrazovane osobe će se bolje snaći, naći će bolje plaćen posao. Puno je razloga za siromaštvo i obično nikada nije samo  jedan razlog. Kada želimo razumjeti zašto je neka osoba siromašna, moramo istražiti što ju je dovelo do te situacije, koju vrstu obrazovanja ima, u kojem mjestu živi, kakva je njegova obitelj, ima li podršku obitelji. I tek onda znamo što je sve potrebno napraviti, odnosno što je dovelo do siromaštva.

Često je pomoć siromašnima vezana za blagdane, za liječenje, ili za izvanredne situacije. Uključuju se obični ljudi sa svojim prijedlozima. To pokazuje da su naši ljudi suosjećajni i da rado pomažu u nevolji.

Ja se slažem s vama, mi imamo jako puno akcija koje su pokazale da naši građani vole pomagati, odazivaju se na telefonske akcije pomoći i na drugi način. Neugodno je primati tuđu pomoć jer većina naših sugrađana želi živjeti od svoga rada. Pomoć doživljava kao milostinju, a ta milostinja može povrijediti, možemo se osjećati kao da smo dužni nekome. Zato mi pozivamo sve da se obrate i državnim institucijama i svojim prijateljima, obitelji, svima koji mogu pomoći. Ne treba se sramiti primati tuđu pomoć. Imamo u Hrvatskoj jako puno primjera u kojima su naši građani plaćali stipendiju učenicima, dakle, nisu znali tko su ti mladi, ali su bili spremni pomoći.

Kakvo je stanje u našoj školi, točnije u školskoj kuhinji?

Ana Kopić, tajnica škole: U školi je 70% učenika koji se besplatno hrane. Pravo se ostvaruje na dva načina. Prvih je  96 od ukupno 199 učenika,  što je 48%. To su oni koji izravno ostvaruju pravo po prihodima, a ostali su na drugi način, gdje ostvaruju pravo preko kriterija grada, županije, preko EU, odnosno Fonda europske pomoći za najpotrebitije.

Hrpa papira za krišku kruha i šalicu čaja

 Ovo objašnjenje jedva smo mogli pratiti i razumjeti.

 Da bi se ostvarilo koje pravo, potrebno je donijeti jako mnogo papira. Roditelj popunjava Zahtjev za osiguranje besplatne školske prehrane, a uz to mora priložiti i pravovaljano Rješenje o ostvarivanju prava na doplatak za djecu, odnosno treba priložiti potvrdu o doplatku za djecu. Tu papirima nije kraj pa se popunjava Izjava roditelja o potrebitosti uključenja djeteta u projekt Užina za sve. Jedan dio učenika hrani se besplatno preko grada. To se pravo ostvaruje na dva načina. Jedno je  putem socijalne pomoći, a drugo je na prijedlog razrednika. Ako razrednik smatra da je djetetu potrebno osigurati besplatan obrok, a ne ostvaruje ovo pravo putem doplatka za djecu, šalje se Zahtjev na prijedlog razrednika, što podrazumijeva popunjavanje raznih podataka o obitelji i učeniku. Nije čudno da su pojedini roditelji odustali, inače bi broj bio i veći. Naša urednica učiteljica naglašava da su zakoni neusklađeni. Prvo, razrednik i škola ne smiju se miješati u obitelj i njihove financije, što je u redu, a s druge strane, moraju znati financijske uvjete u kojima dijete živi. Zato roditeljima šalju papire da sami vide imaju li uvjete, a onda razrednici te papire prosljeđuju tajništvu koje objedinjava dokumente i šalje nadležnima.

Papirom treba opravdati svaku (ne)potrošenu lipu

Tajništvo škole opterećeno je praćenjem ostvarivanja prava djece na besplatan obrok. Sve se mora evidentirati, što je i koliko koje dijete s liste pojelo i, ako nije, novac se mora vratiti. Postavlja se pitanje kako škola može znati koje dijete s liste neće sutra doći u školu i zašto se ta već dan ranije naručena kifla ne može dati drugom djetetu. Narudžbe dobavljačima moraju se ranije otkazati, a to je jako teško kada učenik izostane zbog bolesti.

Tajništvo vodi posebne račune

• Obvezni smo voditi posebne račune. Svaki mjesec šaljemo  izvješće  je li svaki od tih učenika bio taj dan u školi i je li primio obrok za taj dan. Za svakog učenika moramo voditi posebnu evidenciju po danima. Dakle, 70% učenika naše škole ostvaruje pravo na besplatan obrok i mi o tomu moramo voditi račun, kaže tajnica škole Ana Kopić.  

Humanitarne akcije škole

U našoj školi ovaj problem je odavno prepoznat pa, na prijedlog i akciju bivših novinara, škola od 2008. organizira zajedno s  roditeljima, učiteljima i učenicima najmanje tri humanitarne akcije godišnje. Zajedno organiziramo radionice, izrade ukrasnih i uporabnih  predmeta, školski prodajni sajam, tombolu, prikupljanje zimnice i pečenje kolača. Sav prihod dajemo  obiteljima naših učenika, ali i drugima, primjerice, samoposluzi za mlade u Vinkovcima. Škola jako pazi da zaštiti privatnost učenika i obitelji kojima dajemo  pomoć.

 Obično akcije budu za Dane zahvalnosti za plodove zemlje, za Božić i Uskrs. Ove godine nas je spriječio štrajk, a potom korona, pa je akcija bilo manje.

Učenici podržavaju akcije

,,Ja sam donio autiće za tombolu.”

,,Moja mama je ispekla  kolače i ja sam ih donio u školu.”

,, Osjećam se jako sretno, zato što znam da sam napravio dobru stvar.”

,,Ja se osjećam bolje kada nekom pomažem pa sam zato  za Dane kruha  donijela kolače koje smo mama i ja radile, a donijela sam još peciva i zimnice.”

,,Ja  volim pomagati drugima pa sam za tombolu donio skateboard i romobil.

 Školovanje je važno

 Istraživanja su pokazala: Bolje obrazovanje – manji rizik siromaštva!
 Zato učite da možete nastaviti školovanje i živjeti od svoga rada!