Latest Posts

MOJA ŠKOLICA I OKO NJE

Neponovljiva generacija osmaša

1.07KPregleda

Ova generacija osmaša bila je posebna. Većina učitelja smatra da dugo nisu imali tako dobru generaciju što se tiče ponašanja i odnosa prema zadaćama te po ozračju koje su širili školom. Za same osmaše ova je godina bila stresna više nego za ostale. Najviše zato što, kada su dobili čast da budu glavni u školi, nastava je prekinuta zbog štrajka, a od ožujka zbog korone. Nisu mogli prošetati školom u svojim oproštajnim majicama, nisu se mogli družiti, brinuli su što će biti s upisom u srednju školu. Radi upisa u srednju, oni će na odmor tek u kolovozu. Ponosni na njih su i njihovi razrednici Mladen Oršolić 8.a i Marijan Janjić 8.b., koji su pripremili svečanost u veselom ozračju.  Na Svečanoj sjednici, kada su im uručene svjedodžbe, nagrade i pohvalnice i kada im je čestitke uputio i ravnatelj Marijan Oršolić, obratili su se svojim učiteljima i roditeljima.

Pismo osmaša

U ime razreda prigodnim riječima školi su se obratile Lana Ivić u ime 8.b i Nika Tomić u ime 8.a.

Dragi naši učitelji i nastavnici!

 Ovim pismom Vam  želimo zahvaliti za ovih divnih osam godina! Pored smijeha, zabave i svih naših ludosti, bilo je tu i teških trenutaka i situacija u kojima ste nam bili velika podrška. Naučili ste nas mnogo toga, ne samo ono što je zapisano u knjigama, već i ono što nas je izgradilo kao osobe. Pomogli ste nam shvatiti da se trud uvijek isplati pa čak i one proplakane noći uz knjigu, kada smo htjeli počiniti harakiri. Bilo je puno odricanja, suza zbog nepravde, suza zbog loših ocjena, svađica kojih nije trebalo biti…No, pamtit ćemo samo lijepe trenutke našeg osnovnoškolskog putovanja.

A onda je uslijedilo Lanino razotkrivanje, priznanje, ispovijed  8.b!

Radili smo svašta pa čak i osmi B koji ste uvijek smatrali tihim i mirnim razredom! Istina, u nižim razredima smo bili povučeni i nismo radili toliko gluposti. Glavna zanimacija B razreda pod velikim odmorom, od prvog pa čak do petog razreda, bila je igra ledene babe. Igrali smo i žmire, lovice, nekih naših izmišljenih igara… S obzirom da odlazimo, odlučili smo se ispovjediti i priznati sve naše nestašluke. Još u nižim razredima neki učenici su zaradili ukor. U višim razredima smo se probećarili, što bi naša nastavnica Đurđica rekla. Pored već dobro poznatog prepisivanja, u više navrata smo skinuli vrata, srušili zemljopisnu kartu, provalili u dvoranu, završavali kod psihologinje, naljutili Uču… Jednom prilikom je šestar završio u utičnici…  Dobro se sjećamo naše prve svađe s razrednikom (Učom) kada smo mu htjeli prešutjeti Lukinu i Klaudijinu tuču. Pod odmorima smo igrali odbojku, nogomet, rukomet s različitim predmetima, ali najčešće s loptom od papira i selotejpa koju nam je Učo više puta uzeo. Uz sve gluposti koje smo radili, bilo je, dakako i puno zabavnih trenutaka na nastavi. Od žalbe na paštetu u kuhinji, zajedno s nastavnikom Budom, preko dubokoumnih razgovora i životnih lekcija na kemiji i biologiji, savjeta za zdravu prehranu nastavnice iz njemačkog, viceva o svinjama nastavnika Dome, upozorenja na dobro i odgovorno ponašanje nastavnika  fizike, do pjevanja i slušanja pjesama na satima engleskog. Prisjetimo se i dodatne iz matematike kod učiteljice Ljilje na kojoj smo nerijetko skrenuli s teme matematike i pričali strašne priče u mraku. Nastavnik iz povijesti nas je naučio da ne možemo sve u životu postići trep-trep okicama. Lektire kod nastavnice Renate su uvijek bile interesantne, ali moramo vam priznati (iako to vjerojatno već znate) svaki put smo si govorili pitanja. P.S. Nastavnice Vincetić, jako nam se sviđa Vaš novi pribor i pernica! Na kraju svega, uvijek smo bili, a i ostali, vrlo složan i odgovoran razred, unatoč tome što nam se broj učenika uvelike smanjio.

Nika je nastavila u istom tonu za 8.a!

 Bili smo nestašni i nemirni. Bilo je tu puno suza, ali najviše zbog odlazaka naših prijatelja iz klupa. U prvom razredu bilo nas je čak devetnaest, a sada nas je samo deset, uz našeg Domu koji nam se pridružio u petome razredu. Najdraža igra u nižim razredima nam je bilo vjenčanje. Našoj učiteljici se nije baš sviđalo kada smo se igrali modne revije jer okupiramo školski WC i cijeli dan mislimo samo na to i ne budemo koncentrirani na nastavu. Voljeli smo se igrati i skakavaca – jedni drugima gaziti patike. Uvijek smo pod satom razrednika molili našu učiteljicu Ivanu da igramo graničara. Naravno, u većini slučajeva je bilo po našem. Najviše smo ljutili nastavnike svojom pričom za vrijeme sata. To je tako ostalo  do 8. razreda. U višim razredima smo počeli raditi stvari koje nam prije nisu bile na pameti. Započelo je učestalim prepisivanjem. Većina nastavnika nam je gledala kroz prste, praveći se da ne vide što radimo. Najviše nam je strah u kosti utjerao nastavnik fizike u 7. razredu. Kod njega nam nikada nije ni palo napamet prepisivati, ali sada smijemo priznati da su nam testovi iz fizike bili među lakšima. Uglavnom smo imali ,,grupice“, iako nas je bilo malo. Često smo se svađali, pogotovo cure. Nazivali smo se pogrdnim imenima, vrijeđali, jednom je čak i izbila tuča, ali je to sve bilo među nama. Trudili smo se uvijek međusobno riješiti, ali i nastavnici su se trudili smiriti nas. S razrednikom smo se znali koji puta posvađati jer nam se mišljenja nisu slagala. Naša nastavnica Zrinka nam je bila kao prijateljica. Pomagala nam je, šaputala pod ispitima, rješavala naše probleme, pričala o svojim putovanjima… Nastavnica Jelena se također trudila riješiti neke naše razredne probleme. Uvijek je govorila da joj možemo sve reći i da će nas saslušati. Kako nama, tako i našoj nastavnici Radojki ovo je zadnja godina. Kako se nismo mogli oprostiti s njom, zadnji sat hrvatskoga odradili smo online, prigodnim videopozivom. Čitajući nam pjesmu za kraj, rasplakala se. Nastavnik Domagoj nas je uvijek nasmijao svojim šalama dok smo mi preuzeli njegovu ulogu na satu geografije. Zadnje četiri godine su nam stvarno jako brzo prošle, ali osmi razred kao da je proletio. Štrajk i korona su nekima puuuuuuuno pomogli da podignu prosjeke. Tada smo došli do vrhunca prepisivanja. Pojedinci bi napisali da je 3,74 X 100 = 37,4 i zatim bi još nekoliko učenika imalo isto takav rezultat. To je Uču jako ljuutilo jer uz sve formule koje smo imali, još smo i prepisivali. I nastavnica hrvatskog je shvatila da prepisujemo, ali nismo htjeli odavati jedni druge, dok T. nije otkrila odakle joj odjednom toliko znanje. Pomagali smo si koliko god smo mogli i sada, kad je došao kraj, smijemo svima priznati da su njihove pretpostavke bile istinite, iako su oni to i sami znali. Žao nam je što se nismo mogli  više družiti sada pred kraj kada se rastajemo, ali ljeto je pred nama tako da ćemo se potruditi to nadoknaditi.

Posebna zahvala za putovanja

Zahvalni smo našim učiteljima i roditeljima što su nam tijekom ovog osmogodišnjeg hoda po učionicama naše škole omogućili da na mnogim izletima i  ekskurziji posjetimo :

  • Kopački rit
  • Dvorac Dore Pejačevića u Našicama
  • Privatni zoološki vrt u Našičkom Markovcu
  • Drevno izletište na Jankovcu
  • Sedmodnevnu ekskurziju na kojoj smo, uz Rogoznicu, gdje smo bili smješteni, posjetili još i : Šibenik, Primošten, Zadar i Slapove Krke.
  • Putovanje vlakom od Županje do Vinkovaca i posjet manifestaciji Vinkovačke jeseni
  • Obilazak Grada Heroja – Vukovara i njegovih povijesnih lokacija :  Bolnice, Ovčare, Veleprometa, Trpinjske ceste, Dvorca Eltz, Muzeja Vučedolske kulture, Vodotornja , Vojarne, Spomen groblja i drugih znamenitih lokacija ovog grada.

Nakon što su pripremili prezentaciju svojih putovanja i aktivnosti tijekom školovanja, naglasili su koliko im je ova godina bila teška, ali kada se sve sagleda, njihovo je školovanje bilo lijepo. Kako nismo dobili fotografije, prilažemo nekoliko iz naše arhive.

Kad smo napokon došli u taj dugoočekivani svijet osmaša, nismo ga uspjeli proživjeti kao ostali. Jedva smo čekali ponosno hodati školom u našim majicama i biti glavni, ali nas je spriječio štrajk pa korona. Žao nam je što naše zadnje dane u ovoj školi nismo mogli provesti jedni s drugima i prigodno se oprostiti od nastavnika. I evo nas sada, svi zajedno u holu naše škole nakon dugo dugo vremena. Želimo vam se još jednom zahvaliti za sve što ste učinili za nas. Nadamo se da vas nismo previše mučili i da vam je bilo lijepo koliko i nama.

 Nemojte nas zaboraviti jer budite uvjereni da mi vas nećemo nikada !  Vaši osmaši iz 2020.

Odgovori