363Pregleda
U sklopu izvanučioničke nastave i ove izazovne godine vratili smo se u našu slavonsku šumu.
Mi šesti razredi smo s našim razrednicima Mladenom Oršolićem i Marijanom Janjićem išli u slavonsku šumu. S nama su bili i nastavnik iz geografije Željko Budimir, nastavnica iz prirode i biologije Đurđica Lovrinović i nastavnica iz hrvatskog jezika Renata Krsnik.
Bili smo u Šumarskom muzeju gdje smo Ena Vidović i ja Mihaela Krsnik razgovarale s voditeljem gosp. Antunom Leakovićem i saznali kako se stvara šuma, koliko dugo voditelj radi svoj posao i zašto se odlučio baš za njega, kako je nastala zbirka Herbarij Spačvanskog bazena, kako je pandemija COVID19 utjecala na rad muzeja. Na kraju razgovora nam je rekao o nastavku rada na projektu Herbarij Spačvanskog bazena.
Nakon toga smo otišli u šumu kroz koju nas je proveo šumar gospodin Tihomir Jozić. Okupili smo se oko logorske vatre i gospodin Tihomir nam je ispričao o čarima šume.
Nakon razgovora smo se podijelili u skupine i radili razne zadatke.
S nastavnikom Janjićem – Učom izračunavali smo visine, širine, udaljenosti.
S nastavnikom Budimirom uz pomoć aplikacije za mobitel Plant Net prepoznavali smo biljne vrste u čemu su najuspješnije bile Nika Šimunović i Paola Džinić.
Neki od pronalazaka bili su:
Hrast lužnjak (Quercus robur L.) je vrlo raširena vrsta drveća gotovo cijele Europe, Kavkaza i Male Azije. To je listopadna vrsta koja raste na dubokim, glinastim ili pjeskovitim, plodnim, pretežno vlažnim tlima s visokom razinom podzemne vode. Tvori čiste lužnjakove šume kao i mješovite sastojine s običnim grabom, poljskim jasenom i drugim vrstama.
Doseže visinu i do 50 m, a ističe se i promjerom do 2,5 m te starošću do oko 1500 godina. Krošnja je vrlo razgranata, široka i nepravilna. Kora je u mladosti glatka, oko dvadesete do tridesete godine se počinje raspucavati, a sa starošću je sve deblja (i do 10 cm), izbrazdana uzdužnim dubokim (3-4 cm) i poprečnim plitkim brazdama. Drvo hrasta lužnjaka je tvrdo, čvrsto i trajno pa je svjetski poznato kao „slavonska hrastovina”. Od njega se izrađuju parketi, namještaj, drvenarija, željeznički pragovi, brodovi, mostovi i drugo.
Obični grab (Carpinus betulus) je do 30 m visoko i do 70 cm debelo drvo naših mezofilnih šuma. Najviše raste na brežuljkastim područjima (do 1000 m nadmorske visine), a u nizinskim terenima ga srećemo samo na izdignutim i ocjeditim položajima. Rasprostranjen je u srednjoj i južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji i na Kavkazu. Pojavljuje se u brojnim šumskim zajednicama, a kao edifikator najznačajniji je i najrašireniji u mješovitoj šumi hrasta kitnjaka i graba.
Veprina obuhvaća rod vazdazelenih grmića i polugrmova. Postoji pet vrsta iz Sredozemlja i umjerenih šuma. Stabljika je zelena. Na mladici su naizmjenični filokladiji u pazušcu sitnih, ljuskavih listova. Najprisutnije su bodljikava veprina i širokolisna veprina. Latinsko ime roda Ruscus stari je rimski naziv za biljku, a potječe od starogrčke riječi za kljun zbog sličnosti bodljikavog lista s kljunom ptice.
Bodljikava veprina, oštrolisna veprina, kostrika, veprovina, ježevina ili metlika, latinski Ruscus aculeatus, je vazdazeleni grm. Stabljika joj je razgranata i nosi dvije vrste listova, a može narasti od 30 cm pa sve do jednogmetra visine. Lažni listovi su šiljati i bodljikavi, po čemu je i dobila naziv oštrolisna veprina, a s njihove donje strane su maleni pravi listovi. Veprina je dvodomna biljka, a to znači da u prirodi nalazimo posebno biljke sa ženskim i posebno sa muškim cvjetovima.
Bršljan (lat. Hedera), biljni rod iz porodice brestanjevki (Araliaceae) kojemu pripada 17 vrsta vazdazelenih grmastih penjačica.Poznati je ukras našeg drveća, ali i ljudskih građevina. Ova biljka penjačica nije parazit, već epifit, koji raste na drugim biljkama.Bršljan je zimzelena biljka penjačica, koja prema literaturnim podacima, izraste do 30 metara u visinu. Budući da je penjačica, visina biljke ovisi naravno o visini podloge. Za penjanje po podlozi (stablo, zid, beton, stijena) bršljanu pomaže adventivno korijenje. Heterofilija, pojava dvaju listova različitih oblika, svojstvena je ovoj penjačici.Listovi na sterilnim izdancima su drugačiji od onih na fertlinim. Na listovima se dobro razlikuje baza, peteljka i plojka. Na plojci su vidljive razgranate lisne žile svjetlih linija. Listovi su spiralno raspoređeni po stabljici zbog boljeg iskorištavanja svjetlosti.
S nastavnicom Đurđicom pronalazili smo biljni i životinjski svijet u prizemnom i u sloju drveća.
Nastavnica Renata je sa svojom skupinom snimala video uradak za Projekt o tome koliko djeca čitaju i razumiju neknjiževne tekstove ( kako je to prošlo u nekom drugom tekstu) te su osluškivali zvukove, uočavali boje i mirise šume – kao naš književnik i šumar Josip Kozarac čiju Slavonsku šumu smo čitali za lektiru.
“Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama…”
Poslije svega smo intervjuirali gospodina Tihomira te saznali je li posao šumara težak i koji su njihovi svakodnevni zadatci, na koje sve probleme nailaze u šumi, jesu li ljudi danas svjesniji važnosti šume i brinu li o njezinom očuvanju. Nakon intervjua smo se opet okupili oko logorske vatre gdje su nas poslužili raznim grickalicama i sokovima, pa nam je učenik Karlo Župarić pročitao poeziju Darka Posarića.
Pitala sam i ostale kao im je bilo u šumi:
U šumi mi je bilo lijepo jer smo proučavali nove biljke i družili se.
Paola Džinić
Moj doživljaj u šumi je bio sjajan drago mi je što smo vidjeli ljepote šume i što smo saznali nekoliko stvari o našoj šumi.
Mihael Mešin
Znao sam da je najveća važnost šume proizvodnja kisika, ali u to sam se uvjerio kada smo bili u šumi. Puno je lakše disati i vidi se da je čišći zrak nego kada sam kod kuće pogotovo kada radi Šećerana. Iznenadio sam se veličini hrastova, vidjeli smo jedan koji je 23 metra visok. Jedino mi je žao što nisam mogao vidjeti divlju životinje, iako znam da su preoprezne da ih mi vidimo.
Jakov Vestić
Kad smo išli u šumu meni je bilo jako zanimljivo. Najviše mi se svidio hrast Lužnjak zato što je jako velik. Ja sam tražio različite biljke u šumi, zato što sam bio u grupi učitelja Željka. Nadam se da ćemo opet imati dobar izlet kao ovaj.
Dalibor Pekar
Meni je u šumi bilo jako dobro. Bila sam u grupi prirode kod nastavnice Đurđice, na početku smo gledali kakva je zemlja i kakav joj je miris i rješavali smo mali radni listić, zatim smo neke biljke istraživali i slikali se pored njih.
Una Džaja
Šuma mi se jako svidjela, puna je mirisa, boja ( jesen je najslikovitija ) i zvukova, šuštanja lišća.
Nina Kopić
To je bilo jako lijepo iskustvo!
Tags:istaknuto
