Predstava Polygon

Naša škola ponovno sudjeluje u projektu Ruksak pun kulture te ove godine ugošćuje Plesni centar Tala s predstavom Polygon.

Namijenjena je učenicima od 1. do 4. razreda te učenicima posebnih odjela.

Polygon je interaktivna predstava koja spaja igru, pokret i glazbu, a kroz scenske igre i zadatke djeca su aktivno sudjelovala te učila o važnosti suradnje, međusobne podrške i prevladavanja prepreka. Predstava je govorila o tijelu i pojedincu, odnosima unutar grupe te izazovima s kojima se svi susrećemo.

Učenici su s veseljem pratili izvođače, ali i sami postali dio predstave, što je doprinijelo posebnoj atmosferi u školskoj dvorani. Njihova aktivnost, smijeh i radost pokazali su da je predstava u potpunosti ispunila svoj cilj – približiti djeci umjetnost na njima razumljiv i zabavan način.

Mi smo razgovarale s Larisom (Lipovac) Navojec, koja je jedna od autorica i izvođačica predstave. Larisa je poznata hrvatska gimnastičarka i plesačica s bogatim iskustvom na kazališnim daskama, a učenicima je otkrila koliko joj je drago nastupati pred djecom te kako ovakve predstave donose poseban oblik kreativne igre i učenja.

Uz Larisu, su u predstavi sudjelovali i Branko Banković te Andrea Simonić, dok su na realizaciji projekta radili i Aleksandra Janeva Imfeld (dramturginja), Ana Paulić i Karolina Ćurić (kostimografkinje), Hrvoje Jelinčić (glazba i dizajn) te Tomislav Sporiš (fotograf i snimatelj). Svaki od njih doprinio je bogatstvu i kvaliteti izvedbe, stvarajući jedno nezaboravno iskustvo za naše učenike.

INTERVJUI

1.razred

Nina: Kako ti je bilo na predstavi?

Luka: Zabavno, uzbudljivo!

Ana Laura: Kako ti je bilo na predstavi, kako su ti se svidjeli glumci?

Petra: Dobro, svidjeli su mi se glumci, zabavni su i smiješni.

2.razred

Nina: Kako ti je bilo na predstavi?

Olivia : Svidjelo mi se kad smo plesali , pjesme i kad su glumci plesali.

Ana Laura: Što ti se najviše svidjelo na predstavi?

Emanuel: Kad smo plesali, igre i pjesme

3.razred

Nina: Je li ti bilo zabavno, bi li ponovio ovo?

Petar: Bilo mi je jako zabavno i smiješno, rado bih ponovio ovo.

Ana Laura: Bi li ponovila ovo i zašto?

Rita: Ponovila bi ovo zato što je bilo smiješno, zabavno i poučno.

4.razred

Nina: Je li ti se svidjela predstava?

David: Nije, zato što ja ne volim ples, a bilo je plesa.

Ana Laura: Zbog čega ti se svidjela predstava?

Tonka: Najviše mi se svidjelo što se glavna glumica bavi gimnastikom, jer se i ja bavim gimnastikom.

INTERVJU LARISE LIPOVAC NAVOJEC

Ana Laura: Kako ste se počeli baviti ritmičkom-gimnastikom, tko je prepoznao vaš izniman talent?

Larisa: Bilo je davno, sa četiri godine me mama upisala na sportsku gimnastiku zato što sam bila dosta “spetljano” dijete, nakon nekoliko godina sam se sa najboljom prijateljicom koja je trenirala sa mnom sportsku gimnastiku odlučila prebaciti u ritmičku gimnastiku, shvatili su da sam spretna sa rukama što je važno za ritmičku gimnastiku .Mama je prepoznala moj talent.

Nina: Ušli ste u Hrvatsku enciklopediju kao prva ritmičarka koja je predstavila Hrvatsku na svjetskom i europskom prvenstvu. Članica ste Hrvatske reprezentacije. Kako ste se osjećali predstavljajući Hrvatsku, to je veliki uspjeh.

Larisa: Pa je veliki uspjeh, teško je tad sam bila vaših godina i svi moji prijatelji su išli na rođendane, a ja sam morala ostati u dvorani. Taj sport je jako zahtjevan, dobivaš disciplinu tijela i shvaćaš da to postaje jako ozbiljno, ne možeš uspjeti ,ako ne treniraš redovno i nemaš odgovornost nastupati na svjetskom i europskom prvenstvu bila je velika odgovornost za mene jer sam predstavljala svoju obitelj, klub, zemlju. Jedna velika odgovornost koja me naučila danas u životu puno raditi. Mislim da me to bavljenje sportom puno toga naučilo i sve to danas primjenjujem u životu.

Ana Laura: Diplomirali ste u New Yorku, kakav je tamo život, kakav je osjećaj, kakav je grad u “Velikoj jabuci”

Larisa: Otišla sam u New York odmah nakon sportske karijere sa 17 godina, otišla sam na plesnu akademiju, već u 2 srednje imala sam prvu predstavu 1993. gdje sam se “zarazila” sa tim kazališnim prostorom, znam da je svim mladima sada san otići u New York, postići neki uspjeh, za mene je to tada bilo jako edukativno jer takvih akademija nije bilo u Zagrebu.Otvorila sam plesni centar u Zagrebu “Tala”.

Nina: Završili ste izvedbene umjetnosti u Berlinu. Kakav je Berlin i kako ste odlučili nastaviti školovanje? Smatrate li školu važnom?

Larisa: Smatram edukaciju vrlo važnom, prvo sam išla u srednju strukovnu školu za suvremeni ples Ane Maletić, nakon puno godina sam se vratila u Hrvatsku i otvorila “Talu”, osjetila sam da mi treba nešto više pa sam pronašla fakultet u Berlinu koji je nudio formate edukacije za ljude koji su već imali završen 4. godišnji studij i upisala sam to, bilo mi je predivno, živjela sam tamo 5. godina, počela sam raditi

Ana Laura: 2018 radite na odsjeku glume kao nastavnica, vanjska suradnica sa redateljem Dolenčićem. Kakav je rad s mladim ljudima, plesačima, glumcima?

Larisa: Jako volim raditi s mladim ljudima, odmah čim sam otvorila “Talu” počela sam raditi s mladim ljudima, odgojila sam preko 10,000 plesača .Mislim da je jako važno biti pedagog, edukator.

Nina: Osvojili ste brojne nagrade, jeste li ponosni na sebe i što vas motivira da budete izvrsni?

Larisa: Teško je reći da si ponosan na samog sebe, više sam ponosna na ljude s kojima radim zato što da postigneš nešto treba ti pomoć i ljudi koji će biti uz tebe; važno je da si odabereš ljude s kojima ćeš surađivati. Volim puno raditi, bavim se potpuno sa plesom i primjer sam drugima da se može živjeti od njega, ples me tjera da se stalno educiram.

Ana Laura: Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Larisa: Imam ga jako malo, uglavnom sa sa svojim sinom, obitelji, volim putovati.

Nina: Što bi ste poručili djeci i mladima?

Larisa: Poručila bi im da se bave onim što vole u životu, da ne rade stvari koje im neko drugi govori, budite znatiželjni i istražujte o tome što vas zanima!

Nina i Ana Laura: Hvala vam puno!