MOJA ŠKOLICA I OKO NJE

Mislila sam da neću

Došlo i to treće doba
2.16KPregleda

Što reći na kraju? U ovim  godinama ništa pametno. Zato sam mislila da neću ništa pisati, ali opet osjećam neki dug svojoj školi. Odradila sam svoje, nisam ni najbolja ni najgora, ni nezamjenjiva. Okrećem novu stranicu, neka sve ide tiho i nenametljivo. Želim pokazati  da škola nije jedini sadržaj međusobnog razgovora, a to žarko želim i svojoj zbornici, učenicima  i roditeljima, učenicima međusobno… Uzela  sam samo iz učeničkih zadaća nekoliko opisa koje im nisam ja zadala. Nadam se da ćete u dobroj namjeri shvatiti ovu privatnost. Profesionalna deformacija izazvana odlaskom u mirovinu. Možda. Zadaću im je zadala TV-učiteljica: Portretiraj svoju učiteljicu Hrvatskoga jezika i pošalji joj svoj sastavak. Evo što sam dobila od svoje zadnje generacije šestaša, a izdvojila sam ono što ih je većina navodila,  bez lekture.

Franjo: U razred je ušla starica. Mislim se, ova nam ne može ni pomoći ni odmoći. (…) Kada sam vidio kako želi pomoći cijeloj školi  shvatio sam da jako voli svoj posao. Samo da vam kažem da je moja razrednica za poželit  i da ima ogromno srce za sve nas.

Barica: (…) Ne postoji nastavnica koja tako dobro objasni lekciju kao ona. Zbog nje mi je Hrvatski jezik najdraži predmet. Blista od sreće kada svi naučimo lekciju. (…) Strpljivo objašnjava svakom učeniku dok mu nije jasno.

Marina: (…) nosi lagane košulje i hlače na peglu. Iako joj je stol zatrpan papirima, ona drži do urednosti i vidim da joj je to jača strana. Nosi naočale, ali ima oko sokolovo i zapaža sve detalje. Uvijek baci neku foru i sve nas oraspoloži. (…). Ponosna je na svakoga od nas i na sve naše uspjehe. Uvijek je tu kada ju trebaš. Svakomu je ona prirasla srcu. (…) dosadne lekcije učini zanimljivim. Računalo ju nekad ne sluša, ali ona je uporna i ne predaje se.

Nina: (…) izgledom se čini kao ozbiljna gospođa, a u srcu je prava kulerica. Dosadne lekcije nemaju mjesta u njezinom predmetu jer ih ona objasni na nama zabavan način. Postala je profesionalac s radom na kompjutoru u ovoj situaciji s koronavirusom.

Marin : Uvijek se voli šaliti, ali kada se radi, radi se. Za učenike pronalazi svakakve igre koje pomažu u pamćenju i komunikaciji.  Jako se trudi za njih i potiče učenike da pišu sastavke. Voli eksperimentirati i raditi nove projekte. Učenike želi  više zbližiti radionicama i izletima.

Laura O. : (…) Ona je uvijek puna pozitivne energije, na satu uvijek nabaci neku šalu i nasmije sve u razredu. Na njenom satu kroz priču i šalu, naučimo sve što je potrebno. Kada se učenici zagledaju u njene oči, iza njenih crvenih naočala primijetimo i osjetimo takvu toplinu da strah i briga odmah nestanu. (…) Kada bi netko ovo čitao, mislio bi da je kod nje lako dobiti ocjenu. Međutim, prava istina je da ona zna prenijeti znanje, ali ga i traži.

…………………………………………………………………………………………………

Ma, zamijetili su oni i da sam  umorna pogleda, da sam punašna, ( kako su ovo obazrivo napisali) da se ponekad ljutim na njih… E, to je ono kada kažemo da naša škola ima dušu. Nešto nosimo u sebi, a velikim dijelom oblikuje nas okružje i ljudi s kojima radimo, gdje smo slobodni pokazati sve svoje mane i vrline, dobre i loše trenutke, žute minute i sitne radosti i da te prihvate, oproste, podrže, pohvale naglas, a tiho ti skrenu pažnju i podignu te kada, možda, odlutaš nekim drugim putem. Moja škola mi nije dala samo kruh, ona je mnogo više od toga! A to što srcem dajemo jedni drugima – nitko nam ne može uzeti!  Radojka Matić

2 komentara

  • Draga nastavnice Radojka, bez Vas i Vaše beskrajne ljubavi i kreativnosti sigurno ne bih postao umjetnik. Od srca Vam hvala na nesebičnoj potpori u krhkom razdoblju školovanja. Saša

  • Često se sjetim Vašeg nesebičnog truda, predanosti i pravedne ruke. Dali ste mi priliku za razne avanture u pisanju i glumi. Uvijek ću biti zahvalna na prilikama, povjerenju i dozi samopouzdanja kojeg sam kao dijete dobila. Želim Vam sve najbolje u mirovini i novim prilikama.

Odgovori