59Pregleda
Naša avantura planinarenja po Premužićevoj stazi trajala je tri nezaboravna dana, tijekom kojih smo tata i ja spavali na različitim mjestima, što je dodatno obogatilo cijelo iskustvo. Prvu noć proveli smo u planinarskom skloništu Prpa, koje se nalazi u divljini Velebita. Prpa je mala drvena kućica smještena usred planinskog krajolika, a kad smo stigli, osjećali smo mir i tišinu daleko od civilizacije. Uvečer smo, dok smo sjedili ispred skloništa, promatrali zvjezdano nebo i uživali u jednostavnosti trenutka. Bez buke i svjetala grada, zvijezde su bile nevjerojatno sjajne, a osjećaj slobode koji sam tada osjetio bio je neopisiv.
Drugi dan hodanja bio je izazovan, ali uzbuđenje nas je vodilo naprijed. Staza nas je vodila kroz raznolike krajolike, od kamenitih predjela do gustih šuma. Kad smo konačno stigli do Alana, drugog skloništa gdje smo planirali prenoćiti, osjećaj olakšanja i zadovoljstva bio je ogroman. Alan je planinarski dom, udobniji od Prpe, i tamo smo upoznali još nekoliko planinara. Večer smo proveli uz priče o planinarenju, dijeleći dojmove i iskustva. Ovdje smo se tata i ja odmorili, pripremajući se za treći i posljednji dan avanture.
Treću noć smo odlučili provesti na najneobičnijem mjestu – u šatoru, u Škorpovcu. Škorpovac je divlje planinsko područje, daleko od bilo kakvih objekata, pa smo morali postaviti šator i osloniti se na naše znanje o preživljavanju u prirodi. To je bio pravi povratak u prirodu – bez udobnosti skloništa, samo mi, naš šator i zvukovi Velebita. Bilo je nešto posebno u tome da noć provodimo u planinskoj divljini, daleko od svega, okruženi prirodom. Tata me naučio kako pravilno postaviti šator, paziti na vatru i pripremiti jednostavan obrok na prijenosnom plameniku.
Iako su noći bile prohladne, posebno u šatoru, osjećaj ispunjenosti i povezanosti s prirodom bio je snažniji od bilo kakvog osjećaja nelagode. Spavanje na Velebitu, okružen svježim zrakom i zvucima noćnog života planine, bilo je iskustvo koje ću dugo pamtiti. Hodajući Premužićevom stazom, spavanje na različitim mjestima i dijeljenje tih trenutaka s tatom stvorilo je uspomene koje će zauvijek ostati s nama.
Ova tri dana nisu bila samo fizički izazov, već i putovanje koje nas je povezalo s prirodom i međusobno.
Autor : Dino Žuljić
Tags:istaknuto
