NAŠA VESNA – OSOBA KOJA BRINE O DRUGIMA I DRUGAČIJIMA

VESNA KRTALIĆ ,prof. defektolog

Riječ ravnateljice, roditelja, udomitelja, asistenata, bivših  učenika

O  defektologinji VESNI KRTALIĆ – na odlasku u zasluženu mirovinu

Piše: Anica Pešić, bivša ravnateljica u mandatu 2004. – 2008.

Izvrsno je radila izuzetno težak posao

Biti defektolog u školi jako je odgovorno zanimanje. I mi ravnatelji smo kroz edukaciju shvatili važnost takvih stručnjaka te koliko njihov rad zahtijeva ozbiljnosti i odvažnosti.

Njihov rad usmjeren je na osobe s mentalnim, fizičkim i drugim oštećenjima, povezan je  sa zdravstvenim stanjima, s osjetilnim, govornim, motoričkim teškoćama.

Defektologinja škole Vesna Krtalić izvrsno se snašla u svemu tome. Kao ravnateljica osigurala sam opremu koju smo mogli, a koju je kolegica Vesna tražila. Fascinirala me njena odgovornost, izvrsnost, komunikacija te pribavljanje dokumentacije o svakom  djetetu u potrebi. Uz opsežnu dokumentaciju, na temelju liječničkih nalaza i nalaza drugih stručnjaka, vješto je i stručno  znala odrediti i pronaći najbolji način kako  prepoznati, otkriti  i individualno pomoći svakom djetetu. Kolegica Vesna posvetila se tomu u svojem radu, izvodeći program s učenikom u školi, ali i u obitelji. Uspostavila je zadivljujuću komunikaciju u odnosu dijete– roditelj – škola, pokazujući iznimnu strpljivost, s mnogo obzira i pažnje prema svima u krugu komunikacije, ostvarivši izvrstan napredak u osposobljavanju i poučavanju. Kroz školu su prošle osobe s raznim oštećenjima i stupnjevima invaliditeta, od slijepih i slabovidnih, s Downovim sindromom, u kolicima, s psihofizičkim teškoćama, s poremećajima ponašanja…Kolegica Vesna uspostavila je izvrsnu suradnju,  pružajući pomoć i  učiteljima i roditeljima.

Trebalo je voditi računa i o zdravstvenom i socijalnom statusu, a ona je znala upotrijebiti savjete, znala je uputiti, prilagoditi, u čemu je imala i moju podršku. Često je obavljala i poslove pedagoga, što je podrazumijevalo pisanje opsežnih izvješća i vođenje dokumentacije, u čemu je bila pedantna i odgovorna. Jednostavno, savršeno je radila svoj posao u okolnostima koje ,ponekad, i nisu bile povoljne. Nisu svi bili raspoloženi prihvatiti da mu dijete ide po prilagođenom programu. Sve je to ona rješavala obzirno i, zajednički sa mnom,  poučavala i upućivala roditelje da je dobrobit za dijete ogromna. Roditelji bi nerado davali na uvid liječničku dokumentaciju i potrebne nalaze, na temelju kojih se moglo pomoći djetetu. Trebalo je mnogo energije i strpljenja uvjeriti ih da nije sramota ići k defektologu. Kolegica Vesna skinula je stigmu s djece koju se gledalo s predrasudama te je u školi stvoreno ozračje empatije prema njima. Učinila je jako mnogo za njihovo osposobljavanje, napredovanje, za socijalizaciju pa i profesionalnu orijentaciju.

Kolegica Vesna znala je kako se postaviti u situacijama kada roditeljska ljubav ne vidi mane i kada roditelj misli da samo ljubavlju može zaštititi dijete i pomoći mu. Svojim strpljenjem, stručnim radom, brigom za dobrobit djeteta učinila je da su roditelji bili presretni što im je dostupna, što mogu kontaktirati s njom, bila im je uvijek na raspolaganju i izvan sata za informacije.  Uspostavila je izvrsnu suradnju s Centrom za socijalnu skrb i stručnjacima u Domu zdravlja. S njom je doista bilo lijepo surađivati, s njom smo kao škola jako mnogo dobili svi mi, a posebno djeca s teškoćama. Kao ravnateljica znala sam da je njezin posao izuzetno težak, ali ona to nikada nije pokazivala. Ostajala bi u školi koliko treba i nije gledala na  istek radnog vremena.  Dobrobit djeteta bila joj je iznad svega! Njena stručnost i izvrsnost u radu ostat će u sjećanju djece, roditelja i suradnika.

NAŠA  SIGURNA LUKA

Janja Ivaštinović, majka i udomiteljica

Profesorici Vesni Krtalić neizmjerno sam zahvalna za svu njenu empatiju i nesebično, beskrajno pomaganje. Ne štedeći sebe, svoje vrijeme i odmor, ona je uvijek bila tu da pomogne. Suradljiva i topla, prilazi svakom djetetu s mnogo pažnje i ljubavi, s mnogo povjerenja.
Kada sam prije pet godina trebala stručnu pomoć za jednu od mojih udomljenih djevojčica, ni trena nije dvojila, odmah me umirila riječima: – Tu sam, niste sami! I zaista se dala nesebično i požrtvovno.
Radila je s mojom djevojčicom kroz cijelu godinu, a meni davala stručne i ljudske smjernice. Veselili smo se svakom  susretu s njom jer njen rad i pristup djetetu je izuzetno topao. Svojom stručnošću bila je za dijete sigurna luka. Ona je naša ”teta Vesna”  za koju smo znali da je za nas uvijek tu, da se u svakom trenutku možemo javiti za pomoć, za razgovor, a to nema cijenu! Njen odlazak u zasluženu mirovinu nije kraj dobrih djela jer ona živi vjeru, ona pomaže svima u potrebi i vjerujem da će tako nastaviti. Nama,  koji smo imali priliku surađivati s njom, jako će faliti. Od srca joj želim dugu, radosnu i sretnu mirovinu! Za sve što je djeci dala u  dugoj radnoj karijeri i za sve što je učinila za nas roditelje – udomitelje mogu samo reći –   OD SRCA HVALA!

Uživajte u svakom novom danu jer ste to zaslužili!

Janja Ivaštinović

Tihana Matanović, majka

Gospođa Vesna Krtalić uvijek je bila dostupna za svako dijete u školi. Njezin životni poziv nije nimalo lak i jednostavan, ali ona je na svoje radno mjesto dolazila vedra, pozitivna i spremna omogućiti svakomu komu je potrebno da se što bolje prilagodi školskoj klupi i svemu što uz to ide. Ostvarila je kvalitetnu suradnju s roditeljima i zaista se trudila postići kod djece osjećaj sigurnosti i opuštenosti. Prepoznavala je i darovitu djecu u školi  i našoj je kćeri bila čest i izvrstan sugovornik u stvaranju radijskih emisija s temama iz škole, ali i iz života, dajući hvale vrijedne savjete i šaljući u eter optimistične i etično vrijedne poruke.

DOMAGOJ MAJHEN, bivši učenik, sada maturant u srednjoj školi

DRAGA TETA VESNA,

OVIM PUTEM ŽELIM VAM ZAHVALITI ZA SVE ŠTO STE UČINILI ZA MENE.

BILO JE LIJEPIH, ALI I TEŠKIH TRENUTAKA. BRISALI STE MI SUZE,
ZAGRLJAJEM PRUŽALI  SIGURNO UTOČIŠTE,
A SLATKIŠIMA NAGRAĐIVALI SVAKI MOJ USPJEH.

UVIJEK STE BILI SPREMNI POMOĆI U RJEŠAVANJU PROBLEMA.
 RAZGOVORIMA I S VELIKOM SUSRETLJIVOŠĆU ZA SVE MOJE POTEŠKOĆE
 NEKAKO SMO SVE USPJELI RIJEŠITI I MOJE ŠKOLOVANJE PRIVESTI KRAJU.
 I ZATO, VELIKA VAM HVALA ZA SVE!
 UŽIVAJTE U SVOJOJ MIROVINI, A JA ĆU VAS SE UVIJEK RADO SJEĆATI!

DOMAGOJ MAJHEN

Hvala Vam što ste me podržavali i vjerovali u mene!

Hvala Vam što ste me podržavali i vjerovali u mene!

Hvala Vam što ste uvijek pratili kako
napredujem i što ste vodili računa o
tome što je najbolje za mene!
Hvala Vam što ste uvijek o svemu
brinuli za mene!

Antun Arlović 8.b , bivši učenik

Na odlasku riječ –dvije za Vesnu

Završavam osmi razred.
Prošao sam razne poteškoće u gradivu i općenito. Na kraju osnovne škole očekujem uspjeh.
Očekujem da ću se upisati u željenu srednju školu. Neke sam predmete volio, a u nekima se baš nisam snalazio.
U osmom sam razredu bio zaljubljen u jednu curu, ali me odbila. Ali ostali smo i dalje dobri prijatelji.
Tko zna kako bi sve išlo, da nije uz mene bila razrednica i posebno Vesna, naša defektologinja.
Ona mi je puno pomogla.
Davala mi je podršku, hrabrila me i vježbala sa mnom.
Zato sam joj jako zahvalan. Uvijek me bodrila da radim dalje, da ne odustajem. Govorila mi je da ću uspjeti i bolje od drugih.
Uvijek je za mene imala vremena. Davala mi je sigurnost i uvijek vidjela u meni ono najbolje.
Otkrila je da mogu i da znam, a volje sam uz nju dobio mnogo pa su ocjene bile sve bolje i bolje! 
Uvijek ću joj biti zahvalan na svemu!

Tunjo Klajić  8.b , bivši učenik

“Potrebno je veliko srce da oblikuje male umove.” – naša teta Vesna zasigurno je imala ogromno srce i nemjerljivu razinu strpljenja, kako u radu s djecom tako i s nama odraslima. Uvijek nasmijana, pozitivna, puna razumijevanja, spremna pomoći…
Hvala Vam za svaki savjet, podršku, pohvalu, a posebno hvala što ste nam uvijek bili jako veliki oslonac!

                         Asistentice 2022./2023. 

Kolegicu Vesnu jednostavno moraš uvažavati, cijeniti i voljeti!
Podršku koju smo imali od nje, rijetka je i dragocjena. Mi učitelji nismo se školovali za rad s učenicima s teškoćama, a stvarnost je bila tu, ti učenici su, sva sreća, integrirani u nastavni proces. Izašli su iza zatvorenih vrata svoga doma! Za sve je nas bio izazov kako prilagoditi rad i individualizirati nastavne sadržaje. Kolegica Vesna hrabrila nas je, brisala predrasude, stvarala poveznice i ulijevala povjerenje, konkretno, pomagala nam u snalaženju s opsežnom administracijom i pisanjem planova i programa, vrednovanja  postignuća, korigirala bi naš pristup eventualne popustljivosti jer ona je točno znala odrediti postignuća i nije imala senzibiliteta za zabušavanja i još manje za samosažaljenje i sl. Stoga smo se zajedno s njom radovali svakom i najmanjem napredovanju  naših posebnih učenika, koji su sve nas obogatili u spoznajama pravih životnih vrijednosti. U školi je rasla tolerancija i empatija, kod svakog učenika prepoznato je ono najbolje  u njemu, činila je sve da se svatko od njih osjeća sigurno i sretno.  Kolegica Vesna ohrabrila me i podržala u idejama da nema prepreka da takvi učenici ne budu na pozornici, da ne pišu i ne stvaraju, plešu, pjevaju, slikaju, izrađuju, volontiraju, uređuju okoliš, sudjeluju u sportskim nadmetanjima. K njoj su rado odlazili i daroviti učenici  na procjenu i snimanje, kako bi poboljšali svoju artikulaciju i govorne vještine. Uvijek aktivna i sveprisutna, samo bi, primjerice, podsjetila  u zbornici na Međunarodni dan plesa, i učas bi kolegice pod odmorom izvele učenike i hol škole postao bi plesni podij.

Na poseban je način pokazivala na uvažavanje različitosti i na potrebu brige za one kojima su, tko zna kako,  stvoreni neki dodatni kromosomi, usporivši rast i razvoj kakav svako dijete zaslužuje.

Naša Vesna je obilježila svaki rođendan, imendan, događanja u obitelji svojih učenika na prigodan način. Kako je u školi nama učiteljima uvijek nedostajalo opreme i pomagala, učeničke lektire i slično, kolegica Vesna je za svoje učenike uzela stvar u svoje ruke. Nerijetko bi im donosila ( kupovala) posebne edukativne igre, igračke, knjige, nabavljala bi za njih sve ono što bi im pomoglo u napredovanju. O kupnji bojica, bilježnica i drugog pribora nećemo ni govoriti, zagubljena ili zaboravljena olovka je normalna stvar i ”teta” Vesna je tu s novom bojicom, olovkom.   Ustrajno je vodila brigu, kako mentalnu, tako i socijalnu, psihološku, zdravstvenu, fizičku i svekoliku podršku. Odvozila bi i dovozila učenike ako je trebalo, sudjelovala s njima u svim projektima i aktivnostima u školi, podržavala nas kolege i bila izuzetno hrabra i požrtvovna. Radovala se uspjesima svojih učenika i kolega, a teškoće, ono kad s radnog mjesta završiš sa stentom i nenadoknadivog gubitka u obitelji, prihvatila je hrabro i s vjerom u Boga skupljala snagu za svaki novi dan. Pokazala nam je kako se voli obitelj i koliko su joj važna djeca, Marija, Martina, Ivan i Hrvoje, njenih četvero prekrasnih kćeri i sinova koje je izvela na pravi put. Unatoč svemu, zna se ona i našaliti, s njom je ugodno i u krugu mladih i starijih. Izvrsna je organizatorica, puna ideja za koje je uvijek spremna podmetnuti leđa kako bi se provele u djelo, privržena školi i svojoj obitelji, svome gradu kao zajednici dobrih, duhovno obogaćenih i vrijednih ljudi. Zahvalna sam joj za suradnju s darovitim učenicima, za svu podršku, za divna sjećanja o svojoj školi na Šećerani koju je pohađala, a onda, kroz godine, postala nenadmašna  defektologinja u toj istoj –  svojoj školi. Što joj poželjeti u mirovini nego svu radost i blagodati ovoga svijeta! rm

NAŠA MAMA VESNA

Još pamtimo priču o Tomi, njene kreacije torti, snalažljivost, posebnost

 Naše radosno djetinjstvo  – iz obiteljskog albuma

Tata nam je pričao, a njemu baka, da je naša mama od malih nogu pokazivala da je
posebna i snalažljiva. Kad je, prijevremeno, išla u 1. razred, dobila je zadaću u pisanki ispisati cijelu stranicu slovom A. Mama je napisala jedno veliko slovo A preko cijele stranice! Ta snalažljivost joj je kasnije jako koristila u odgoju nas četvero djece.

Iako su postojala jasna pravila što se smije a što ne, znala je popustiti i uvijek je gledala kako nas može iznenaditi nekom sitnicom. Obitelj joj je uvijek na prvom mjestu.
Mama je kreativna i ima izvrsno pamćenje jer je u doba bez interneta i lako dostupnih slika likova iz crtića, izrađivala prekrasne rođendanske torte s našim najdražim junacima. Bilo je tu pasa, konjića, medvjeda, zečeva, mačaka, snjegovića, ali i kuća, i dinosaura. Šivala nam je i nabavljala kostime za maškare po našim željama dok smo bili mali, ali i sada. Čitala nam je slikovnice i priče, Ježevu kućicu i danas znamo napamet.

 Uvijek je nalazila razne načine kako bismo pojeli ili učinili nešto što smo mislili da ne volimo. Izmišljala je priče o djeci koja isto to nisu voljela, a priče su imale poučan završetak. Još i danas pamtimo priču o Tomi koji nije volio rezati nokte na nogama.

Naš uspjeh i naša sreća najveća su joj radost

 Pratila nas je u pisanju zadaća ali i fakultetskih seminara. Njoj i tati sigurno nije bilo lako „odškolovati“ nas svih četvero, iako nikada nismo osjetili da nam nešto fali. Odmalena su nam usadili stav „znanje je moć“ i omogućili da svi dođemo do diplome. Najsretnija je kada su svi oko nje sretni i zadovoljni. Svoj cijeli život je nesebično podredila nama djeci te nas je istovremeno s razumijevanjem vodila kroz sva životna razdoblja. Uvijek je bila spremna saslušati nas, ohrabriti, utješiti i pomoći nam. Tata je puno radio, išao na seminare, edukacije i specijalizaciju, a ona je uvijek bila s nama. No, dok smo bili na školovanju u Zagrebu, često bi nam dolazili.

Rijetki trenutci samo za sebe

 Voli kuhati i peći kolače te uvijek smatra da nismo dovoljno pojeli. Najgore joj je bilo kada bi nas nazvala za vrijeme ispitnih rokova i čula da netko čitav dan nije ništa jeo. Kada ju iznenadimo nekim darom, uvijek izrazi negodovanje, ali znamo da joj je drago. Posebno ju pogađa kada ju teškim mukama natjeramo da nedjeljni ručak pojedemo u restoranu. Uvijek negoduje na isti način – „baš ste šašavi, mogla sam fino napraviti ručak kod kuće“. Skromna je i jako rijetko si sama nešto priušti. Voli plivati (Split joj je omiljeni grad za ljetovanje) voli čips od paprike i sladoled Snjeguljicu. Ujutro bi rado duže spavala, ali to se dogodi jako rijetko. Voli pogledati film „Moje pjesme, moji snovi“ i „Zgodna žena“,  iako  sada uglavnom s unučicom gleda crtiće, pjeva pjesmice i čita slikovnice.

S unukama Klarom i Lorenom

Najveća motivacija u vjeri i bez predrasuda o drugima

 Iznimno je religiozna i aktivna u Crkvenoj zajednici. Svi se slažemo da joj je vjera možda i najveća motivacija da pronađe radost i rješenje za svaki problem i u najtežim životnim situacijama. Uvijek se trudi u ljudima  pronaći ono najbolje i pomoći svakomu u nevolji. Kada je netko trebao pomoć, govorila je „ vina nemaju“,  što je značilo da treba pomoći. Nas djecu je učila da ne gajimo predrasude  ni prema komu,  govoreći nam da ne sudimo „knjigu po koricama“.

Još u trećem osnovne, kada je trebalo napisati sastav o mami, Martina je napisala:   „ Moja mama voli one koje nitko ne voli. ”

 Hodočašća i putovanja su je fascinirala

Na hodočašća i ekskurzije su mama i tata išli tek kad smo bili srednjoškolci, da ne bismo ostajali dugo sami, a i novac je uvijek  trebao za nešto drugo, potrebnije.

 Prije desetak godina su hodočastili u Lourdes koji ju je fascinirao. I dandanas s jednakim žarom prepričava koliko ju se dojmilo sve što je tamo posjetila.

Ekskurziju u Ohrid i Albaniju također često spominje, kada je u Tirani na 40 stupnjeva, dok su ostali odmarali pod klimom, tražila suvenire za nas.

Istančan  balans između  profesionalnog i onog toplog majčinskog

Veseli se mirovini jer će po cijele dane moći uživati u igri s unučicama Lorenom i Klarom, koje već sada uči pravilnom izgovoru svih glasova. Jako voli svoje zanimanje i ponosna je na svu djecu kojoj je pomogla i koja su joj uvijek rado dolazila. Uvijek je pronalazila savršen balans između profesionalnog pristupa i tople majčinske figure.
Sa zetovima i potencijalnom snahom se jako dobro slaže i uvijek im je raspoloživa za „bračno“ savjetovanje. Oduvijek je ambasador mira u obitelji,  punoj temperamentnih i  naoko,  tvrdoglavih ljudi.

Draga naša mama,  hvala Ti na svemu što si za nas učinila i još uvijek činiš!  

                                       Marija, Martina, Hrvoje, Ivan

Biste li ih prepoznali? Vesna i Zlatko bili su učenici naše škole: kasnije je ona radila u našoj školi na mjestu defektologinje, a suprug, ugledni liječnik – radiolog, nažalost, preminuo je.  

Zahvalnica Mariji

Svaki tvoj novi dan
je tvoja nova pobjeda,
sve svoje putove stvorit ćeš sama!
Vjeruj u sebe i
nikada se ne osjećaj izostavljeno!  
Nemoj misliti da se ne uklapaš!
Sve što želiš i hoćeš, možeš postići i više nego neki od nas!  
Ne trudi se biti kao drugi, budi svoja, budi posebna!  
Tvoje hrabro srce uči nas više voljeti,
tvoj osmijeh uči nas više davati,
tvoja upornost daje nam snagu!  
Uvijek znaj da si nekome potrebna takva kakva jesi,
da si pravog života dar,
zato nemoj priželjkivati biti ono što drugi jesu.
Sve što u životu želiš, možeš postići
jer život nam uvijek ostavlja vrata za koja i ne znamo
da su za nas otvorena!  
Kad su dani puni briga,
kad je grubo oko nas,
hvala Bogu što te ima,
da nam novu snagu daš!  
Vesna Krtalić, prof.